A Brief History of the Sarap Brotherhood

 

WWW.SARAPI.ORG  Genealogija crnogorskog bratstva SARAP

      

.GENEALOŠKE LINIJE

BRATSTVA

BANOVIĆI

ĐURAŠEVIĆI

KALUĐEROVIĆI (NIKOLIĆI)

KARADAGLIĆI (VUKIĆEVIĆI)

LALIČIĆI

MARKIŠIĆI

VUČKOVIĆI

VUJANOVIĆI

VUKIĆEVIĆI

.

PRILOZI

.

V

V

V

 

RIJEČ PRIREĐIVAČA

JOVAN IVOV VUČKOVIĆ - 

PISMO

MAJKA REVOLUCIONARA

PRIPOVJETKA O BOŽINI SARAPU

BROJ OGNJIŠTA
SVADBA USTANIKA
BARJAKTARSTVO
LJUBOTINJSKO KOLO
NEMIRNI ŽIVOT
PRVI SARAP U RUSKOJ ŠKOLI
UKRATKO O SARAPIMA
KNJIGA I
KNJIGA II


Tomo Perov Markišić

(Životna priča kakvu su živjeli mnogi naši Sarapi i Crnogorci;radnici-pečalbari,dobrovoljci u oslobodilačkim ratovima i ratnici za slobodu svoje otadžbine)

Rođen je 1888godine na Obzovici.Učestvovao je u dva velika rata.Nekoliko puta je bio ranjavan a dva puta zarobljen.Živio je i radio na dva kontinenta i vraćao se u svoju zemlju.Visok i robustan,cijelog života je bio nemilosrdan prema svakom ko posegne za njegovom slobodom i cijelog je života ratovao i radio.Imao je 15 godina kada je početkom nemirnog XX vijeka otišao iz Crne Gore u svijet. Prošao je;Korušku,Austriju,Njemačku,Češku,SAD,Aljasku i Kanadu.Radio je i dan i noć za koru hleba u pristaništima i kanalima,na željezničkim trasama i u tamnim rudarskim oknima.Godine 1914 vratio se je sa dobrovoljcima iz Amerike u svoju domovinu u kojoj je bijesnio prvi svjetcki rat.Do Crne Gore je došao smješten u mali brod maskiran kao ribarski,kojim su preplovili okean i Sredozemno more da bi stigli u Solun.
Borio se u Riječko-Lješanskoj brigadi.Pao je u zarobljeništvo i odveden na prisilni rad u logor-Zenica.Samo u tom austrijskom logoru nekolike hiljade Crnogoraca umrlo je od gladi.
Vratio se u Cetinje gdje ga je otac otkupio od austrijske komande za 300 dolara u zlatu 1917godine.Malo se zadržao kod kuće.Nabavio je oružje i otišao u planinu u odmetnički odred.A 1918. godine ponovo se borio za oslobođenje svoje zemlje.
U drugom svjetskom ratu,bio je među najstarijim ako ne i najstariji borac u Lovćenskom partizanskom odredu, 13 jula kada se skoro cijela Crna Gora digla na oružani ustanak.
Tomo je pronašao pušku kod prvog komšije i požurio u ratne okršaje.
Iz rata je posebno upamtio jedan događaj i susret sa majorem Vinterom koji je bio u anglo-američkoj delegaciji.To se je desilo jedne noći kod Njegovođa u Crnoj Gori  krajem 1944 godine,dok su užurbano rasčišćavali teren i pravili improvizovani aerodrom i kada je već bila izvjesna pobjeda saveznika.Saveznika koji su jedino na teritoriju ondašnje Jugoslavije priznali partizane kao antifašiste i jedine borce protiv okupacione Njemačke i Italijanske vojske.
Trebalo je omogućiti savezničkim avionima da slete i odvedu ranjenike u oslobođeni dio Italije.Bilo je oko 1200 ranjenika na terenu Durmitora.
Njemačke snage probijale su se iz Albanije i Grčke i moralo se brzo raditi..
Ujutro je aerodrom bio završen.Čuvajući stražu Tomo je ugledao engleske i američke oficire iz vojne misije,koji se nijesu mogli sporazumjeti sa našim oficirima oko evakuacije ranjenika.Prišao je i na čuđenje naših oficira počeo da prevodi njihove zahtjeve.
Nakon ovog događaja štab II Korpusa angažovao je Toma za službenog prevodioca pri anglo-američkoj misiji.
Tada se sprijateljio sa majorom Vinterom koji ga je nazvao „poručnik Tom“.Putovao je sa njim uz oslobođenu Jadransku obalu.

Puno je svijeta prošao i mnogo ljudi upoznao Tomo Markišić i mnogi drugi naši Sarapi u borbi za dostojanstven život;svoj,svoje familije i svoje otadžbine.

 

kontakt e-mail:sarapmne@gmail.com