BRATSTVA

BANOVIĆI

ĐURAŠEVIĆI

KALUĐEROVIĆI (NIKOLIĆI)

KARADAGLIĆI (VUKIĆEVIĆI)

LALIČIĆI

MARKIŠIĆI

VUČKOVIĆI

VUJANOVIĆI

VUKIĆEVIĆI

.

PRILOZI

.

V

V

V

JOVAN IVOV VUČKOVIĆ - 

PISMO

PRIPOVJETKA O BOŽINI SARAPU

Riječ uz objavljeni materijal

Godinama sam razmišljao o tome da ponovo objavim rijetke zapise našeg rođaka  Jovana Ivova Vučkovića i učinim ih dostupnim rođacima iz bratstva Sarap,najviše iz razloga što je prvo originalno izdanje koje je on sam štampao izašlo u veoma malom broju primjeraka.To sam i završio, ali za sada samo  kroz ovo elektronsko izdanje na web sajtovima www.sarapi.org i www.sarap.mnegro.com. Takođe sam  nastojao da  uz pomoć rođaka iz cijelog bratstva Sarap, uradim dopunu našeg rodoslova koji je završio Vaso Đurov Vukićević,dalekih pedesetih godina prošlog vijeka.

Bez ovog rodoslova koji je plod izuzetnog pregalaštva autora i rijetkih bratstvenika iz generacija ispred njega(rodoslov Steva I.Vukićevića iz 1912dodine)prekriven bi ostao velom zaborava,veliki broj ličnosti i njihovih sudbina.U drugom dijelu mi je želja(knjiga II-u izradi) da zapišemo biografije pojedinih ličnosti iz našeg bratstva i uz to objavim neka svjedočenja o njima i događajima u kojim su učestvovali u vijeku nemira i velikih svjetckih obračuna. Ovo svakako bez  pretenzije da utičem na opštu sliku o našem doprinosu crnogorskoj istoriji.Želeći da budem objektivniji  pregledao sam dosta zvaničnih dokumenata i biografija.Sam sam  uspio da opišem značajan broj ličnosti i to onih koji su imali zvanično objavljenu biografiju kao priznati vojnici,revolucionari i političari a i jednog broja bratstvenika, koji su učestvovali u veličanstvenom trinajstojulskom ustanku  i nakon toga ratovali u proleterskim brigadama ili  bili odvedeni u zloglasne fašističke logore,o čemu takođe postoji zvanična dokumentacija.

Takođe će se u ovom izdanju po prvi put pojaviti  pojedine ličnosti koje su ostale do kraja,uz svoju državu i uz našu dinastiju Petrović i nesebično uložili sebe u borbi «za pravo,čast i slobodu Crne Gore». Značajan broj biografija a i rodoslova  u ovom izdanju sam uvrstio,zahvaljujući dobronamjernom i neposrednom učešću malog broja rođaka iz našeg bratstva.Svakako,nastavak ovog posla slijedi i ubuduće a za eventualno iskazanu namjeru bilo kojeg pojedinca da direktno učestvuje,itekako ima prostora.Posebno ne postoji ograničenja kod ovog elektronskog izdanja za objavljivanje svih pristiglih biografija,ili zapisanih priča, odnosno sjećanja.Pojedine javne i društveno-poznate ličnosti u jednom vremenu je bilo daleko lakše opisati jer su izgradjene u vrijeme rata i borbe za slobodu i iza njih su ostale bogate biografije a i značajan rezultat te generacije u vidu manje-više,četrdesetoogodišnjeg vremena prosperiteta.Od ostalih rođaka Sarapa, opisat ću i jedan  broj bratstvenika, koji su  mi na neki način poznati i bliski i o kojima sam  do skora slušao, ili koje sam lično poznavao a čiji su se likovi   urezali u mom sjećanju i koje sa ljubavlju i poštovanjem zauvijek želim da upamtim,i uspomenu na njih prenesem rođacima i budućim generacijama.To je omogućeno  i drugim učesnicima u pisanju ovog materijala, iako je mali broj raspoloženih za konkretnu rabotu.

Veoma je tesko nastaviti onamo gdje je stao  Jovan Ivov i zaokruziti pricu o pojedinim Sarapima, koji su kroz ratove a i u miru  nesebično dali velik doprinos za slobodu svoju i svoje otadžbine.Ogromna većina maksimalno, koliko je  mogla u navedenom društvenom trenutku. Jovan je bio prilično pismen iako ne visokog formalnog obrazovanja, sa smislom da nam prenese dogadjaje i ličnosti kao da su sada prisutne i  dešavaju se u ovom vremenu,što je i svjedodžba  njegove prirodne bistrine i intelegencije. Podignut kao i mnogi drugi Crnogorci na način da iznad svega cijeni slobodu ne samo  za sebe i svoj Crnogorski,već i za ostali porobljeni pravoslavni narod na  Balkanu od viševjekovne Turske okupacije, izrasta u ličnost koja iznad svega voli svoju Crnu Goru i svoju umnogome veliku dinastiju.Kao dječak upamtio je "svijetlu Slobodu"od viševjekovne Turske okupacije, ali je kao mladić doživio i prvu kapitulaciju Crnogorske vojske,  padom Lovćena simbola naše slobode, vojske koja je sama ostavljena da zaustavi  najezdu Austrougarske armije, tada jede od najmoćnijih armija u svijetu. Bio je sa svojom braćom i rođacima svjedok i učesnik te sulude i ne prvi put,bespotrebne Crnogorske žrtve, koja je bila uzročnik kasnijeg pada i poniženja crnogorske države i njene dinastije. Ne mireći se sa takvom sudbinom svoje države i dinastije srušenih u stravičnoj zavjeri,kao i mnogi Crnogorci odlazi u "Gaetu" kao pristalica Kralja a zatim i njegov oficir,dosledno se zalažući za "pravo,čast i slobodu" Crne Gore i njeno ravnopravno ujedinjenje sa ostalim južnoslovenskim narodima.Svjedočanstvo o tom vremenu, najslikovitije je opisano u njegovom "pismu sinovima"koje u cjelosti publikujem u ovim prilozima a koje je svojevremeno objavila, "Matica Crnogorska". Ta njihova zaludnja žrtva,nikad im nije ni poštovana a kamoli uzvraćena na pravi način i trebalo je da prođe više od devedeset godina da se njegovim saborcima učesnicima "božićnjeg ustanka"podigne prigodan spomenik.

Nakon njegove knjige“bratstvo Sarap“,ostala je čitava jedna generacija uglednih i dobrih bratstvenika kao i novijih vitezova i ratnika, koja nije opisana a koja je ucestvovala u II svjetckom ratu na strani antifašitičke koalicije, zasigurno  u najsvirepijem ratu ikada vodjenom na prostoru Crne Gore i ondašnje Jugoslavije.Tu a i njegovu generaciju,je ostavio Jovan Ivov da opišemo nama mladjima, te i mi damo mali doprinos pamćenju svojih predaka.Značajan broj pripadnika te  generacije čije pojedince ćemo opisati,a čije biografije u većini slučajeva postoje kao zvanične,  je časni nastavljač predhodnih generacija SARAPA , i smatram da bi bilo nepravedno zaboraviti i njihovo junačko djelo,posebno što su bili dio  ovog naroda koji je  uspio povratiti slobodu a uz to i dio nepravedno poništene crnogorske državnosti.Dali je trebalo na taj način i tako masovno i prvi krenuti u ustanak i nedovoljno pripremljeno krenuti u rat sa najačom silom  koju svijet pamti,i po kozna koji put izloziti Crnogorski narod progonima i odmazdi od strane okupatora, posebno je pitanje.To nam je izgleda bila sudbina u svakom vremenu i u svim pređašnjim generacijama.

Takođe  mi je namjera da obuhvatimo jedan broj nama poznatih pojedinaca iz međuratnog i poslijeratnog vremena i na taj način i njih sačuvamo od zaborava za buduće generacije koje nastaju i dolaze.Bratstvo Sarap je i u II svjetckom  ratu dalo fantastičan doprinos  slobodi svog naroda, kao i uostalom čitavo Ljubotinjsko pleme.Upoznao sam značajan broj revolucionara komunista a i boraca antifašista iz  II svjetskog rata, koji su bili iz različitih krajeva Crne Gore, a kod kojih je bilo prisutno nepodijeljeno mišljenej o tome  da je Ljubotinj kao pleme dao veliki doprinos ovom oslobodilačkom ratu,vjerovatno među najvećim na Crnogorskoj teritoriji a onda znači i šire. Sarapi,kao dio tog Ljubotinja i tu imaju dostojno mjesto.Pored ovih ličnosti koje su kroz borbu zavrijedile pomen u ovim zapisima,postoji značajan broj naših plemenika koji su iako ne u borbi,ono svojom cjelokupnom ličnošću i društvenim statusom u razno vrijeme ti i doprinosu zajedničkim rabotama zaslužili da budu pomenuti.

Pomenuti ćemo i jedan broj njih,posebno što su kao izuzetni ljudi i rođaci postali dio nas samih . Uvijek postoji opasnost da će jedan broj onih koji trebaju biti pomenuti  ostati preskočen.Trudit ću se kroz konsultaciju sa pojedinim bratstvenicima, obuhvatim što veći broj ličnosti,jer sam niti znam a i ne mogu znati, sve pripadnike ovog našeg velikog bratstva.Uostalom i ovaj kao i predhodni zapis Jovana Ivova,podlozan je dopuni i kritici. Ja nijesam taj da sudim o  doprinosu naših rođaka,crnogorskom društvu.Ja iskreno mislim da su u najvećem dijelu bili izvaredni rođaci i dobri ljudi i patriote,što me je i opredijelilo za ovaj posao.Svakako,da nije bilo učešća rijetkih naših Srapa u prikupljanju podataka i prezentiranju činjenica,od ovih zapisa  pojavio bi se samo mali dio.Naš se posao nastavlja na dopuni ovog elektronskog izdanja.To će jednom biti dobra osnova za objavljivanje knjige.Prema tome dragi bratsvenici,naoštrite olovke i nastavite i dopunite đe smo mi stali a bogami i ispravite naše greške ako ih ima,jer često samo postoji ono što osta zapisano.

  Cetinje 2009. god.                                                                                              priredio P.V-Sarap