A Brief History of the Sarap Brotherhood

 

WWW.SARAPI.ORG  Genealogija crnogorskog bratstva SARAP

      

.GENEALOŠKE LINIJE

BRATSTVA

BANOVIĆI

ĐURAŠEVIĆI

KALUĐEROVIĆI (NIKOLIĆI)

KARADAGLIĆI (VUKIĆEVIĆI)

LALIČIĆI

MARKIŠIĆI

VUČKOVIĆI

VUJANOVIĆI

VUKIĆEVIĆI

.

PRILOZI

.

V

V

V

 

RIJEČ PRIREĐIVAČA

JOVAN IVOV VUČKOVIĆ - 

PISMO

MAJKA REVOLUCIONARA

PRIPOVJETKA O BOŽINI SARAPU

BROJ OGNJIŠTA
SVADBA USTANIKA
BARJAKTARSTVO
LJUBOTINJSKO KOLO
NEMIRNI ŽIVOT
PRVI SARAP U RUSKOJ ŠKOLI
UKRATKO O SARAPIMA
KNJIGA I
KNJIGA II
VOJISLAV LUBARDA -
ŽIVE LEGENDE


S
tevo Ivov Vukićević - Sarap

je prvi od Sarapa koji je pošao na školovanje u Rusiju. I on je kao i još jedan broj Sarapa iskoristio milost i dobrotu Marice Jonin (supruge grofa Jonina), rođene Vukićević - Sarap i otišao na školovanje u Rusiju. U ruskoj carevoj vojsci dostigao je čin pukovnika, a za vrijeme rata (1915.) na Karpatima, bio je komandant artiljerijskog puka. Iste godine, sa pukom, prekomandovan je na rumunski front, pod komandom generala Ščerbačeva.

Na frontu se razbolio od tifusa i umro. Po pričanju Stanka Mitrova Vučkovića, koji je tada takođe bio u Rusiji na školovanju, Stevo je sahranjen na pravoslavnom groblju u Ploeštiju. Za svoje junačke zasluge bio je odlikovan mnogim ratnim odličjima, među kojima i Đorđijevskim krstom.

Vrlo je interesantno da je ovaj rodoljub i patriota, godine 1912., kao kapetan, dobrovoljno došao na skadarski front da se bori za svoju Crnu Goru.

Za vrijeme svoga školovanja, nekoliko puta dolazio je u zavičaj i uvijek se interesovao i skupljao podatke o bratstvu Sarap. Svi Sarapi koji su se u to vrijeme školovali u Rusiji, pored svoga prezimena dodavali su i Sarap, zato je i njihovo interesovanje za porijeklo bilo još veće.

Godine 1910. prilikom svoga boravka u Crnoj Gori, Stevo je svojeručno prepisao Povelju Đurđa Crnojevića, koju je našao u arhivu i imitirao potpis Branka Sarapa, onako kako se Branko potpisivao. Stevo je prvi počeo da sastavlja rodoslov bratstva Sarap. Njegove kopije do danas su sačuvane i mnogo pomogle Vasu Đurovu Vukićeviću da sastavi puni rodoslov 1959. godine.

Stevo je sa svojom braćom slao priloge za crkve u Bogutima i Prekornici, od čega su kupljene ikone, litije, pričestne čaše, crkvene knjige i druge relikvije. Na žalost, te poklone niko nije sačuvao, kao uspomenu na svoju braću, iako su neki od tih predmeta bili od čistog srebra. Osim iscrpnog rodoslova, kod njegovog brata Toma bilo je  prilično pisanih dokumenata, koji su propali. Naime, on je bio prvi Sarap koji je počeo da se bavi proučavanjem našega porijekla. No, veliki dio onog što je napisao odnio je sobom u Rusiju, i tamo je  vjerovatno sve propalo.

Između ostalih Sarapa, u Rusiji na školovanju bila su i Stevova tri brata: Filip, Đuro i Milo, a i Stanko Mitrov Vučković, Niko Markišić i drugi. Filip i Đuro su takođe odlikovani Đorđijevskim krstom, a Milo je bio poručnik u carskoj vojsci. Filip je poginuo u ratu, dok su Đuro i Milo su nestali u Oktobarskoj revoluciji. Nestala je i njihova sestra Anđe, koja je sa braćom bila na školovanju u Rusiji.

 

kontakt e-mail:sarapmne@gmail.com