BRATSTVA

BANOVIĆI

ĐURAŠEVIĆI

KALUĐEROVIĆI (NIKOLIĆI)

KARADAGLIĆI (VUKIĆEVIĆI)

LALIČIĆI

MARKIŠIĆI

VUČKOVIĆI

VUJANOVIĆI

VUKIĆEVIĆI

.

PRILOZI

.

V

V

V

JOVAN IVOV VUČKOVIĆ - 

PISMO

PRIPOVJETKA O BOŽINI SARAPU

Ženidba sinova Iva Nikova Banovića, na dan ustanka

 Trinajstog jula 1941 godine,mnogi Crnogorski rodoljubi vjenčali su se s puškama,a braća Pero i Dušan Ivovi Banović, sa puškama i sa nevjestama.Direktiva o podizanju ustanka dobijena je 12 jula a dvostruka svadba u kuću Iva Banovića je već bila zakazana za neđelju,13-tog jula .Za starog svata ispred  dvadeset svatova za Jošu Martinović iz Bajica,nevestu Dušana Ivova, bilo je određeno da ide Nikola Filipov.Pero,Dušanov brat,takođe je odlučio da se na isti dan vjenča sa Ličakom Ankom,kolonistkinjom u Vojvodinu.Njena  je porodica kao i porodica Iva Banovića, dobila zemlju i naselila se u Vojvodinu nakon I svjetskog rata.Rat i okupacija  zemlje,vratili su Ivovu porodicu na rodnu Prekornicu.Pero je za kuma pozvao svog druga takođe komunistu,Marka Nikova Vučkovića.

Unaprijed planirani scenario vjenčanja poremetila je partijska direktiva.Na partijskom sastanku organizacije sela pročitana je direktiva partije da se sjutradan ide na ustanak i podijeljeni su zadaci,ali isto tako da se završi i planirano vjenčanje u kuću Banovića.To se je moralo,jer se  u Prekornicu još nije desilo da svatovi ne pođu za đevojku.

Umjesto predviđenih svatova na sastanku je odlučeno,da za đevojku u kuću Martinovića u zoru urani i pođe sam stari svat Nikola Filipov i dovede đevojku na Prekornicu.U Prekornicu su već bili Pero i Anka a i pop koji je pristigao da obavi ceremoniju vjenčanja.Dogovoreno je da ostali prekornički ustanici idu ranije na položaj, na putu Obzovica-Cetinje.

Tako je i bilo.Nikola je sam stigao u Bajice umjesto predviđenih dvadeset svatova i objasnio prijateljima  da se na ustanak diže čitava Crna Gora.Jošin otac Pero,prihvatio je objašnjenje sa razumijevanjem.Umjesto dvadeset svatova,pucnjave,pjesme i veselja i nevjeste obučene u crnogorsku nošnju, na Prekornicu su došli Nikola i Joše uz put izbjegajući okupatorske straže i kolone.

Prije dolaska u selo Nikole i Joše,Pero i Anka su se vjenčali u Prekorničkoj crkvi.Izlazeći iz crkve i prihvatajući pušku,koju je ostavio uz crkvenu avliju,Pero je rekao"jutros se vjenčavam, s puškom,nevjestom i borbom" pozdravio se i otišao u zasjedu na Obzovicu.

Kada su stigli na Prekornicu Nikola i Joše, u crkvi nije bio skoro niko.Osjećao se je strah i briga za seocke ustanike.Nakon brzog vjenčanja Nikola i Dušan odlaze na Obzovicu a Joše i Anka ostaju kod Dušanovih i Perovih roditelja.

U toku dana je stigla vijest da je Pero,nakon pola sata borbe prvi i jedini poginuo.To je bila prva žrtva trinajstojulskog ustanka.Prvi je saznao otac Ivo,koji je donio i sakrio Perovu,bluzu,kapu i torbu.Perovo tijelo odnijeli su Italijani na Cetinje.

Nakon borbe na Obzovici,Perovi roditelji su dočekali bez prijekora Perove drugove ustanike.Ivo im je jedino rekao "biće velika sreća ako budemo samo Pera žali“.

Nakon ustanka,Dušan i značajan broj ustanika pali su u zarobljeništvo i odvedeni u Albaniju.U kuću Iva Banovića ostale su nevjeste sa svekrom i svekrvom.

Anka ostaje na Prekornici dvije godine nakon Perove pogibije.Nakon tog vremena,traži oprost od starog Iva i saglasnost za udaju.Čestiti Ivo,udaje Anku kao rođenu ćer i za njom kao za svojom rođenom ćerkom,šalje tašte i prćiju.Ne pamti se da se je nešto slično desilo u našim krajevima.

Nakon zarobljeništva Dušan ostaje kratko na Prekornicu a zatim odlazi u Partizane.Jošu ubrzo nakon rođenja sina Slobodana,odvode u zloglasni Cetinjski zatvor"Bogdanov Kraj".Na nesreću, obstinila se je slutnja staroga Iva i drugi njegov sin Dušan gine za oslobođenje zemlje na Sremskom frontu kao komandant bataljeona a u ovom velikom ratu izgine ogroman broj seljana i bratstvenika Sarap,učesnika ustanka na Obzovici i bezbroj bitaka širom ondašnje Jugoslavije.

Svadba dvojice braće, Perova pogibija i dostojanstven način na koji je ožaljen,kao i Ankina udaja, su svjedodža veličine,mudrosti i plemenitosti starog Iva Nikova Banovića,i etičnosti onog  vremena.