|
Ženidba sinova Iva Nikova Banovića, na dan ustanka
Trinajstog jula 1941 godine,mnogi Crnogorski rodoljubi vjenčali su se s puškama a braća Pero i Dušan Ivovi Banovići, sa puškama i sa nevjestama.Direktiva o podizanju ustanka došla je 12 jula na Prekornicu a dvostruka svadba u kuću Iva Banovića je već odavno bila zakazana za neđelju,13-tog jula.Za staroga svata ispred dvadeset svatova, određenih da idu za Jošu Martinović iz Bajica,nevjestu Dušana Ivova, bilo je određenNikola Filipov Banović, kasnije istaknuti komandant značajnih partizanskih jedinica .Pero,Dušanov brat, takođe je odlučio da se na isti dan vjenča sa Ličakom Ankom,kolonistkinjom u Vojvodinu.Njena je porodica kao i porodica Iva Banovića, dobila zemlju i naselila se u Vojvodinu nakon I svjetskog rata.Rat i okupacija zemlje,vratili su Ivovu porodicu na rodnu Prekornicu.Pero je za kuma pozvao svog druga iz djetinstva, takođe komunistu,Marka Nikova Vučkovića.
Unaprijed planirani scenario vjenčanja poremetila je partijska direktiva.Na partijskom sastanku organizacije sela pročitana je direktiva partije da se sjutradan ide na ustanak i podijeljeni su zadaci,ali isto takoje odlučeno da se završi i planirano vjenčanje u kuću Banovića.To se je moralo,jer se u Prekornicu još nije desilo da svatovi ne pođu za isprošenu đevojku.
Umjesto predviđenog odlaska dvadeset svatova, na sastanku je odlučeno da za đevojku u kuću Martinovića u zoru urani i pođe sam, stari svat Nikola Filipov i dovede đevojku na Prekornicu.U Prekornicu su već bili pristigli Pero i Anka a i pop, koji je došao da obavi ceremoniju vjenčanja. Takođe je dogovoreno da ostali prekornički ustanici idu ranije ujutru na položaj, na putu Obzovica-Cetinje.
Tako je i bilo.Nikola je sam stigao u Bajice, umjesto predviđenih dvadeset svatova i objasnio prijateljima da se na ustanak diže čitava Crna Gora, te i naš Ljubotinj.Jošin otac Pero,prihvatio je objašnjenje sa razumijevanjem.Umjesto dvadeset svatova,pucnjave,pjesme i veselja i nevjeste obučene u crnogorsku nošnju, na Prekornicu su došli Nikola i Joše, uz put izbjegajući okupatorske straže i kolone.
Prije dolaskaNikole i Joše na Prekornicu,Pero i Anka su se vjenčali u Prekorničkoj crkvi. Na izlasku iz crkve, prihvatajući pušku koju je ostavio uz crkvenu avliju, Pero je izgovorio "jutros se vjenčavam, sa puškom,nevjestom i borbom" pozdravio se i otišao u zasjedu na Obzovicu.
Kada su na Prekornicustigli Nikola i Joše, u crkvi nije bio skoro niko.Osjećao se je strah i briga za seocke ustanike.Nakon brzog vjenčanja, stari svat Nikola i drugi mladoženja Dušan, odma odlaze prema Obzovici a nevjeste Joše i Anka, ostaju kod Dušanovih i Perovih roditelja.
U toku dana je stigla vijest da je Pero,nakon pola sata borbe prvi i jedini poginuo na Obzovici.To je bila prva žrtva trinajstojulskog ustanka.Prvi je saznao otac Ivo,koji je donio i sakrio Perovu,bluzu,kapu i torbu.Perovo tijelo odnijeli su Italijani na Cetinje.
Nakon borbe na Obzovici, Perovi roditelji su bez prijekora i osude dočekali Perove drugove ustanike.Ivo im je jedino rekao "biće velika sreća ako budemo samo Pera žali“.Nakon ustanka,Dušan i značajan broj ustanika pali su u zarobljeništvo i odvedeni su u Albaniju.U kuću Iva Banovića, ostale su nevjeste sa svekrom i svekrvom.
Anka ostaje na Prekornici dvije godine nakon Perove pogibije.Nakon tog vremena,traži oprost od starog Iva i saglasnost za udaju. Čestiti Ivo,udaje Anku kao rođenu ćer i za njom kao za svojom rođenom ćerkom šalje tašte i prćiju.Ne pamti se da se je nešto slično desilo u našim krajevima.
Nakon zarobljeništva Dušan ostaje kratko na Prekornicu a zatim odlazi u Partizane.Jošu ubrzo nakon rođenja sina Slobodana,odvode u zloglasni Cetinjski zatvor"Bogdanov Kraj".Na nesreću, obstinila se je slutnja staroga Iva i drugi njegov sin Dušan gine za oslobođenje zemlje na Sremskom frontu, kao komandant bataljona a u ovom najsvirepijem ratu koga pamti čovječanstvo, izgine ogroman broj seljana i bratstvenika Sarap,učesnika ustanka na Obzovici i bezbroj bitaka širom ondašnje Jugoslavije.
Svadba dvojice braće, Perova pogibija i dostojanstven način na koji je ožaljen,kao i Ankina udaja su svjedodža veličine,mudrosti i plemenitosti starog Iva Nikova Banovića i etičnosti onog vremena.
|
